Hoće li moje dijete narasti ako mu smanjim količinu ugljikohidrata u obrocima? Ako iz prehrane izbacimo brašno, žitarice i krumpir što ćemo jesti?!

LC – Low carb prehrana je prehrana sa smanjenim unosom ugljikohidrata. Postoje dvije varijante LC prehrane: LCHP- Low Carb High Protein  i LCHF – Low Carb High Fat. Ne slijedimo slijepo niti jednu od ovih varijanti zato u svim svojim tekstovima uvijek navodim samo LC prehrana. Naš dnevni unos ugljikohidrata varira, nije fiksan i nije strogo računat. Biramo i kombiniramo namirnice ovisno o godišnjem dobu, aktivnostima i mogućnostima. Moj cilj u prehrani djece jest nutritivno bogata prehrana, što postižem izbacivanjem kupovnih prerađevina te skoro potpunim izbacivanjem dodanog šećera. Dosta vremena provodim u kuhinji u pripremi obroka koji uključuju povrće, orašaste plodove, mahunarke, meso, sireve, jaja i voće.

Skoro 5 godina iskustva prehrane moje obitelji po LC pristupu dovodi me do 10 zaključaka. Temeljeni su isključivo na mom iskustvu i u tekstu nisu poduprti nikakvim istraživanjima, što istovremeno ne znači da nema istraživanja koja potvrđuju napisano.

Što se dogodilo dok sam djeci iz prehrane izbacila proizvode sa visokim udjelom ugljikohidrata, škrob i šećer?

1. Savršeno zdravlje dječjih zuba

Redovito odlazimo dječjem zubaru i to nam je vesela obiteljska aktivnost. Zubar pregleda sve zubiće i svima nam oduševljeno čestita na besprijekorno zdravim zubima. O zdravlju zuba sam uvijek razmišljala na način da je najvažnije redovito prati zube što god jeli. Sada vidim da to nije jedino bitno, jer mnoga djeca koja redovito peru zube imaju karijes i na mliječnim i na trajnim zubima. A zašto je to tako? I zubi imaju sposobnost samostalnog čišćenja ako im to dozvolimo, ako im za to ostavimo dovoljno vremena (barem sat do dva) bez jela. Ukoliko dijete kontinuirano unosi hranu bogatu šećerom bez dužih pauza, a zube pere tek prije spavanja, gotovo je sigurno da će zaraditi karijes i traumu popravka zuba.

2. Snažan imunitet – manje posjeta liječniku

Djeca u vrtićkom ili školskom kolektivu svih uzrasta izloženi su mnoštvu dežurnih i sezonskih viroza i zaraza. Protekle tri godine ne mogu se uopće sjetiti da smo zatražili liječničku pomoć odnosno liječenje. Naš slučaj je možda samo iznimka od pravila „da je normalno da dijete u vrtiću ili osnovnoj školi primi do 2 antibiotika godišnje.” A možda i nije? Možda nas iz tog pravila izdvaja upravo prehrana bogata kuhanim i sirovim povrćem, zdrava usna šupljina, nutritivno bogate namirnice, i na minimum smanjen unos rafiniranih šećera i industrijskih proizvoda?

3. Stabilno raspoloženje bez šećera

Ono što me najviše iznenadilo pri promjeni prehrane djece jest vidljiva promjena u ponašanju djeteta koje dnevno unosi vrlo malo ili ništa dodanog šećera. Uobičajeno je da mala djeca plaču bez objašnjivog razloga, stalno mijenjaju raspoloženje, ne mogu dugo zadržati pažnju na jednoj igrački/aktivnosti, ne mogu lako zaspati. Promjenom prehrane shvatila sam da je velik broj prethodnih neraspoloženja i razdražljivosti bio uvjetovan hranom odnosno namirnicama visokog glikemijskog indeksa i s visokim udjelom ugljikohidrata. Postoje brojna istraživanja o utjecaju hrane odnosno prerađenih proizvoda i dodanog šećera na djetetov mozak, a time i njegovo raspoloženje i koncentraciju.

4. Unos minimalne količine dodanog šećera

Za djecu dobi od 4-6 godina preporučena dnevna količina šećera  (pri tome se misli na dodani šećer) jest 19 grama ili 4 male čajne žličice. Prevedeno u stvarni proizvod koji mnoga djeca redovito konzumiraju to odgovara 2dl soka, 2dl ledenog čaja ili pak 150g voćnog jogurta. Sve drugo što dijete pojede kroz dan ne bi trebalo sadržavati dodani šećer.

Za djecu do 3 godine šećer se uopće ne preporučuje. S tim da „preporuka“ ne znači da je to djeci potrebno i nužno, već je to ljepši naziv za ograničenje količine.

Stvarna situacija kod mnoge djece je takva da djeca već kroz doručak unesu više od preporučene dnevne količine, a do kraja dana ta se količina učetverostruči.

Odgojne institucije su te koje trebaju održavati standard prehrane, a mnogi vrtići gotovo svakodnevno djeci serviraju ili zaslađeni čaj ili zaslađeni kakao napitak za užinu. Ako djeca ne vole okus čaja, onda rješenje za to zasigurno nije dodani šećer kako se prečesto prakticira.

5. Prihvaćanje neslatkih okusa je moguće 

Koliko ste se puta ograničili u pripremi obroka sa povrćem jer dijete to ne voli? Sasvim je u redu da dijete ne voli neko povrće i to treba poštovati. Ipak nikako ne može biti u redu da ne jede nikakvo povrće.

Ako želite znati što točno jedete počnite čitati deklaraciju proizvoda: sastav te nutritivne vrijednosti. Uzmimo npr. tekući voćni jogurt omiljenog domaćeg proizvođača u kojem je na 100 ml proizvoda dodano – otopljeno 13,2 g šećera (šećer i glukozno-fruktozni sirup). Pri konzumaciji samo jednog pakiranja jogurta od 150 g unosi se čak 19,8 g čistog šećera.

Da bi hrana bila ukusnija u nju se dodaje šećer. Dodaje se i u kruh, kobasice i neke gotove mješavine mesa. Ako djecu naviknete na takve slatke okuse (čak i u primarno slanim jelima) onda će im gotovo sva druga hrana bez dodanog šećera biti neukusna.

Način da dijete zavoli povrće i neslatke grickalice je da se smanji udio prerađenih proizvoda. Na taj način naši okusni pupoljci neće u svakoj hrani očekivati slatki okus. Potrebno je „preživjeti“ dane  prilagodbe, ali ako smo odlučni i dosljedni, malim koracima ostvariti ćemo željenu pobjedu. Pobjeda = djeca jedu  kuhano i sirovo povrće :). Dogovarala sam s djetetom da odabere povrće koje će jesti, a s vremenom popis mijenjala i proširivala. Svakodnevno se služim trikovima da prodam namirnice koje nam nisu omiljene. U složencima se povrće može poprilično dobro ukamuflirati ako se na vrhu otopi/zapeče sir, ili premaže kiselo vrhnje. U varivu usitnite povrće koje ne voli do neprepoznatljivosti, ali ne cijelo varivo :). Kada dijete sve pojede nagradite ga, ali neka ta nagrada ne bude kiki bombon, već zdravija varijanta slatkiša.

6. Učenje o trgovanju i kauzalnosti

Neovisno jesmo li prodavači po zanimanju kroz cijeli dan nešto kupujemo i/ili prodajemo. Ideje, misli, iskustva, raspoloženja, vrijeme, navike. Ništa nije besplatno, sve se naplati prije ili kasnije. Mada su moja djeca kao bebe dobivale sve domaće kašice u nekom trenutku došlo je do odbijanja tog istog povrća dok više nije bilo smiksano. Nije im se sviđao izgled ili tekstura namirnice i fuj bljak neće jesti.

Uvijek ima nešto što dijete ne želi jesti. Isto tako uvijek ima nešto što želi jesti po svaku cijenu i tu treba naći balans. Kod nas ako nije pojeden cijeli ručak ne može slijediti nagrada. Ako dijete ne želi cijeli ručak, ne mora ga pojesti odmah. Može ga pojesti dok uistinu ogladni ili će čekati večeru. Okrutno? Možda, ali djeluje. Nikada nisam kuhala zamjenski ručak jer su djeca ponuđeni odbila. Samo jednom su odbile kompletni ručak i tada su postile do večere. Da, postile su i ništa strašno im se nije dogodilo radi propuštenog obroka.

Važno je da se dogovaramo za ručak. Dogovor izgleda tako da im ponudim nekoliko mogućih ručkova i onda odaberu koji će. To znači da će ponekad same odabrati i ono što baš ne vole, ali im je ipak manje zlo od onog što jako ne vole :). A kada je dijete samo odabralo ručak onda svi prigovori izostanu, jer ipak je to njihov izbor zar ne? Kroz neko vrijeme nestanu i pregovori i prigovori i sve se normalno jede. Trud, rad i dosljednost dati će željeni rezultat.

7. Rast i razvoj 

Da sam spremala novac za svaki put dok sam pročitala kako djeca koja ne jedu ugljikohidrate zaostaju sa rastom… Pri tome napominjem da je apsolutno pogrešno razumijevanje LC prehrane kao prehrane bez ugljikohidrata. To je prehrana koja u osnovi obroka sadrži birane kvalitetne ugljikohidrate odnosno povrće zatim meso i zdrave masnoće. Kada mi netko obrazloži zašto je naš obrok u kojem sam tjesteninu ili rižu zamijenila povrćem neadekvatan za djecu, momentalno dajem otkaz na mjesto obiteljskog kuhara :).

Kako sa starijom djevojčicom idem na redovne tromjesečne kontrole radi dijabetesa imamo kontinuirano praćenje težine i visine djeteta. U posljednje 4,5 godine izbacili smo tjesteninu, rižu, krumpir, žitarice i većinu gotovih proizvoda i slatkiša. Dijete je naraslo 28 cm i dobilo na kilaži preko 10 kg te na svim nalazima bilježi uredan rast i razvoj.

Nisam čekala službene znanstvene dokaze učinkovitosti Low carb prehrane na rast i razvoj djece, već sam u nekima i aktivno sudjelovala. Doći će jednog dana i do promjena službenih preporuka, odnosno do jasnijeg definiranja posljedica prekomjernog unosa ugljikohidrata. Čemu čekati da nam netko znanstveno dokaže ono što i sami u kratkom vremenu možemo uvidjeti? Najbolje poznajemo svoju djecu i sami ćemo najbolje primjetiti promjene na njima. Većina nas radi promjene tek kad mora, kada je to nužda. Pravi izazov je napraviti zaokret kada za to još ne postoje medicinske indikacije. A prava nagrada će zapravo uslijediti kada dijete samostalno počne primjenjivati stečeno znanje, osluškivati svoje tijelo i prema tome si slagati obroke onda kada to ja više ne budem činila.

8. Zdrave navike

9. Savjetovanje sa liječnicima

Da li sam se savjetovala sa liječnicima prilikom odbacivanja namirnica? Jesam, mada ne na samom početku već nakon nekoliko mjeseci uhodavanja.  Naišla sam na odobravanje i podršku i još uvijek je imam. S obzirom na već spomenuto istraživanje o pretilosti djece u Hrvatskoj mislim da se liječnici ne bi trebali baviti sa nama koji promišljamo o prehrani i pažljivo biramo što jedemo.

„Kako pretilost nije stanje koje bi dijete jednostavno preraslo, već oko 80% pretile djece ostaje pretilo i u odrasloj dobi, važan je pravodobni tretman“**

Najbolje je savjetovati se sa samim sobom, svaku promjenu prvo isprobati na sebi. Eksperimentirajte! Kada Vas zaboli glava ne posežite za tabletama, već promislite što ste pojeli par sati prije pojave glavobolje. Promijenite navike. Odlazak u apoteku zamijenite odlaskom na tržnicu po svježe domaće proizvode.

10. Jesu li djeca koja ne jedu šećer sretna djeca?

Da li je zadovoljstvo djeteta doista vrednovano brojem pojedenih kinder jaja, kuglica sladoleda, kokica u kinu ili pomfrita? Žao mi je što će to neke ražalostiti, ali NIJE!  Djeca to već znaju, a roditelji to tek trebaju naučiti! Na roditeljima je, ne na djeci!

U istraživanju kako da uspostavim dobru regulaciju dijabetesa susrela sam se sa LCHF i LCHP prehranom. Nakon svega par dana isprobavanja novih recepata rezultati su bili zapanjujući. Sa tri i pol godišnjim djetetom i novim načinom prehrane postižem rezultate u okvirima normalnih vrijednosti šećera u krvi. Takvu prehranu primjenili smo na cijelu obitelj i tako se hranimo već više od 4 godine. 

* https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/javno-predstavljanje-rezultata-istrazivanja-europska-inicijativa-pracenja-debljine-u-djece-hrvatska-2015-2016-crocosi/

** Doc. dr. sc. Nataša Rojnić Putarek, dr. med.: Pretilost u dječjoj dobi