Zašto Low carb prehrana za regulaciju dijabetesa?

Dijabetes je moguće poprilično uspješno regulirati

Regulacija dijabetesa nakon dijagnoze

Nakon što mi je dijete dobilo dijagnozu dijabetesa tipa 1, regulaciji dijabetesa sam pristupila apsolutno štreberski. Tada nismo znali za low carb prehranu.

Iz bolnice sam nabavila dijabetičku kuharicu koja će se odmah po listanju pokazati totalno beskorisnom.

Uz neprekidno pikanje radi mjerenja šečera u krvi i pikanja penom za davanje inzulina realno najveći i svakodnevni problem jest priprema obroka koji je prihvatljiv dijabetičarima. Kada se dijete privikne na pikanje onda je priprema obroka ono što najviše frustrira i za što svakodnevno nedostaje ideja. Što za ručak, što za večeru? Želimo da bude hranjivo, djetetu ukusno i količinski dovoljno.

Kako je to kod nas izgledalo u početku?

Nakon 2 tjedna provedenih u bolnici gdje se za ručak svakodnevno pripremala bijela riža i pileći file nismo imali ideju što točno kuhati. Slijedili smo tada uobičajene upute o jedinicama ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Rečeno nam je da će većinom u prehrani sve ostati kako je i bilo, samo ćemo trebati naučiti dozirati inzulin. Hm? Samo to?! Cool, jelda? Pardon, rekli su da trebamo smanjiti slatkiše, ali da ih smijemo jesti.

Dobili smo propisano koliko dijete čega treba pojesti za svaki obrok te koliko uz te obroke treba dati inzulina. Fiksno i svakodnevno, sve je bilo programirano.

Tako je počelo vaganje. Non-stop je vaga bila na stolu. Izvaži, skuhaj, serviraj, ubodi, mjeri šećer, nadaj se da si dobro izračunao dozu inzulina, i sve ponovi opet za 2-3 sata. I tako do spavanja. Vrlo brzo nakon jela, već nakon 1.5h, dijete je gladno, no upute kažu da se jede tek u 15:00h odnosno 2-3 sata nakon jela. Gladnom i nervoznom djetetu dam voće za užinu, izvagano naravno, i opet se ista situacija ponavlja za 1h, a još nije vrijeme za večeru…

Često mi se događalo, naročito pri pripremi večere, da sam od silnog vaganja namirnica za obrok ostala gladna jer sam zaboravila nadodati količinu namirnice za sebe!? I onda sam se tome čudila, i danas se isto čudim, a to je bilo više pravilo nego iznimka! Bila sam usmjerena samo na rezultat regulacije dijabetesa da sam sebe u tom procesu poprilično zanemarila.

Sve bi to još bilo prihvatljivo da je regulacija dijabetesa bila zadovoljavajuća. Regulacija je bila u gornjoj granici preporučenog i dozvoljenog za djecu, ali daleko od normalnih vrijednosti zdravog djeteta.

Naši rezultati uz uobičajene prehrambene smjernice

Evo grafički prikaz kako je naše kretanje šećera izgledalo u veljači 2015:

Primjetiti ćete da su vrijednosti šećera u krvi dosezale i 17 mmol. A ukupni prosjek, odnosno tromjesečni Hba1c od 7,8%  je broj koji se za djecu onda, a i sada smatra prihvatljivim. Plava linija predstavlja prosjek šećera u krvi u tom periodu. Prosječni šećer u krvi djetetu je tada bio 9.5 mmol. Zdravom djetetu u prosjeku šećer se kreće oko 5 mmol, čak i niže.

Nikako ne smijemo zanemariti da je šećer u krvi u djece manji nego u odraslih pa se oni održavaju u razini od 4,3 mmol do 5,2 mmol. Osobno nikada nisam svom drugom, zdravom djetetu izmjerila šećer viši od 5 mmol, a većinom je to oko 4,3-4,6 mmol u dobi od 2 do 5 godina starosti.

Rezultati nakon uvođenja low carb prehrane

Evo kako to izgleda danas, odnosno u proteklih nekoliko mjeseci ove godine:

Prosjek šećera uglavnom je oko 5.8-6.5 mmol, znači puno bliže vrijednostima zdravog djeteta nego ranije.

Što se promijenilo?

Promijenila se prehrana, dijabetes je i dalje tu. 

Prilagodili smo namirnice prema onima koje organizam bolje tolerira. Dijabetes je zapravo bolest netolerancije glukoze, pa smo logično, izbacili namirnice koje se probavom pretežno pretvaraju u glukozu. Odabrali smo low carb namirnice.

Izbacili smo rižu, krumpir, tjesteninu, mlijeko, sve pšenične prerađevine te namirnice koje su po sastavu više od 40% ugljikohidrati. Izbacila sam namirnice sa aditivima i prerađenu hranu koliko god je to bilo moguće.

U prehranu smo uveli do tada zabranjena jaja, orašaste plodove, i više povrća. Ono što je meni bilo posebno bitno jest da smo izbacili vaganje hrane pri serviranju obroka. Doista mrzim vaganje hrane. Volim pripremati i servirati hranu po osjećaju i iskustvu, a ne po točnim gramskim uputama.

Naši rezultati su sjajni, no mogli bi biti i bolji od ovoga da se strogo držimo Low carb prehrane. Ovo je nivo koji uspijemo održavati bez velikog truda jer nam je to postao način života, a ne režim.

Zašto sam sigurna da je LC pravi put za nas?

Ima dana koji nisu uobičajeni, i kada ne možemo isplanirati sve što ćemo jesti te upadamo u stare zamke nakon obroka sa više ugljikohidrata. Lijevam inzulin i titram ima li ga premalo, dovoljno ili pak previše. Ako vidim nagli pad šećera počinjem sa dohranom dekstrozama da zaustavim taj pad. Iz straha od hipoglikemije i previše dekstroza nagli pad se zaustavlja i počinje nagli rast šećera i tako u krug te mu  onda treba par sati da se stabilizira. Upravo to možete vidjeti na ovom dolje grafu kretanja šećera u jednom danu. Pogrešna namirnica, ili samo prevelika količina neke namirnice može nas dovesti u situaciju nestabilnog šećera u krvi kroz cijeli dan i noć. Najbolje je onda sačekati da se šećer u krvi zaustavi na jednoj razini, te onda izračunati i dodati inzulin. No za to vrijeme onda je najbolje ništa ne jesto, no to je teško izvedivo.

Upravo ovakvi trenuci i sve doživljene emocije pravi su razlog zašto smo rekli NE službenim ADA (American Diabetic Association) smjernicama za prehranu dijabetičara. Thanks but no thanks!

Više o iskustvima primjene low carb prehrane za regulaciju dijabetesa možete pronaći na slijedećem portalu.