Kako djeci uspješno promijeniti prehranu!
Mnogi pitate u inbox kako početi, kako uspjeti?
Popisala sam 10 važnih koraka za uspješno postizanje cilja promjene prehrane!
Često su me djeca znala pitati zašto druga djeca nešto jedu ili ne jedu, zašto se razlikuju od nas. Učimo o tome da nismo svi jednaki i zato niti ne jedemo jednako. Neki od nas ne jedu meso jer ne žele, neki ne jedu mlječne proizvode jer su alergični na laktozu, neki su alergični na jaja, kikiriki. Biramo što jedemo, ne jedemo sve što nam je ponuđeno!
1. Objasnite djetetu ZAŠTO uvodite promjenu u prehrani
| Kako objasniti djetetu zašto sve mijenjamo? Izbjegavala sam objašenjenja da promjenu uvodimo zato što dijete nešto ne smije jesti. Glavna misao promjene bila je da jedemo hranu koja je dobra za naše tijelo i naše zdravlje. Hrana koju biramo je dobra za sve, ne samo za osobe sa dijabetesom ili celijakijom te je zato prihvaćamo svi u kući. Naglasak sam stavila na to da se nekih namirnica odričemo zato što BIRAMO zdravije i nutritivno bogatije namirnice.
Pojašnjavala sam djetetu od koje hrane će duže biti sito, koja će hrana dati više energije za npr. trening te koliko treba pojesti povrća kroz dan. Svakodnevno pojašnjavam kako koja namirnica utječe na šećer u krvi. Dijete sve to sluša i usvaja i sigurna sam da će mnogo toga ostati u njenoj glavici te da će se tim znanjem spremno koristiti u nekim budućim situacijama. |
2. Planiranje obroka
| Bez dobrog plana nemoguće je doći do cilja. Obično vikendom pripremim osnovno: kruh, lepinje, pahuljice, krekere i fat bomb poslasticu. Kruh narežem na šnite i dio zamrznem. Jedna tura lepinja od kojih dobijem oko 9 komada i 1 kruh su mi dovoljni za mene i 2 djece za 7 dana, jer kruh nam je najmanje zastupljen na tanjuru i ne trošimo ga puno. Subotom, kada idem u nabavu namirnica, na tržnici kupim dovoljno domaćih jaja, zatim masniji sir od kumica i domaći maslac, sir i vrhnje. Obavezno svratim i do kumice za kiseli kupus te svježe povrće (kupus, blitva, salata) te imamo svega dovoljno za cijeli tjedan. U marketima kupujem doista minimalno namirnica, najčešće to je grčki jogurt, masni chedar sir i cvjetača. (U nekim od idućih postova popisati ću uobičajeni zimski tjedni jelovnik.)
Obično za doručak vrtimo dvije vrste doručka, za večeru planiramo palačinke ili pahuljice s jogurtom, sir i vrhnje sa domaćim nareskom, hladne salate sa mesom, sirom i povrćem ili LC pizzu. Kako djeca ručaju u vrtiću ručkove za vikend planiramo sa obiljem kuhanog i svježeg povrća uz pečeno ili dinstano meso ili složence. Omiljeni zimski obrok jest svakako grah i kupus sa kobasicama! Grah nije LC namirnica, ali ga svi obožavamo. Serviran sa dovoljno kiselog kupusa u maloj mjeri utječe na šećer u krvi. |
3. Učim svojim primjerom
| Kao što i ptice na grani pjevaju i znaju djeca uče promatrajući svoje roditelje i okolinu. Teško da ćete uspjeti djetetu uvesti promjene u prehrani, ako se ta promjena primjenjuje samo na to dijete, a vi i svi ostali ukućani jedete drugačije. Kod nas je promjena započela tako da smo djeca i ja jeli jednako pripremljene obroke. Isprobavali smo kruhove, kombinacije, slastice i tražili one s kojima smo zadovoljni. Kada su bile u pitanju manje fine kombinacije uvijek sam imala spremnu motivaciju u vidu low carb slastica tako da su nam tanjuri ipak većinom završili prazni! |
4. Ne nudim zamjenski obrok ako se djetetu ponuđeni obrok ne sviđa iliti “Oš-neš bangladeš”
| Kada se djetetu obrok nije svidio nikada nisam pripremila zamjenski obrok. Ako doista djeca nisu željela pojesti obrok rekla bih im da ne moraju te da do idućeg obroka nema ništa drugo za jesti. Situaciju u kojoj je dijete odbilo obrok mogu nabrojiti na prste jedne ruke u protekle 3 godine. Obično bi se dijete samo nakon nekog vremena vratilo za stol i pojelo svoj obrok. Pomaže i dodavanje neke namirnice koju dijete voli i paše sa ponuđenim jelom, npr ribani sir, žlica vrhnja… Pri negodovanju trudila sam se biti što smirenija i ne pokazati da me njihovo odbijanje obroka imalo uznemiruje. Skretala sam im pažnju na to kako ta odluka utječe na njih, a ne na mene, jer nisam ja ta koja će ostati gladna. U slučajevima kada je šećer bio nizak podigli bi ga dekstrozama, no kompromisa oko izbora drugačijeg obroka taj dan nije bilo. |
5. Ne odustajte, dajte si vremena da promjenite navike
| Dozvolite da prođe neko vrijeme da se dijete navikne na nove okuse. Jednom sam sa sobom nosila na put energetsku pločicu sa krikirikijem, naravno bez ikakvog dodanog šećera. Kolegica ju je probala, i komentirala da je dobra jer je sa kikirki maslacem, ali bez maslaca ne bi bila ukusna.
Pitala sam je bili ona pojela kruh bez da je u njega dodan šećer? Pri tome ne mislim na činjenicu da se pšenično bijelo, raženo ili integralno brašno pri žvakanju i probavi pretvara u šećer, već upućujem na činjenicu da se u kruhu nalazi bijeli konzumni šećer. Zanimljivo je da kruh tretiramo kao “slanu” namirnicu, ali to nije zapravo tako. Upravo je udio šećera taj koji definira konačni okus kruha i zadovoljstvo obrokom. Kada se takva prehrana zamjeni onom bez dodanih šećera na scenu stupaju neki novi okusi i potrebno je vrijeme da se na njih privikne. Srećom, to vrijeme nije tako dugo. Već 3-4 dana nakon izbacivanja škrobnih i slatkih namirnica dolazi do prihvaćanja novih okusa. Bitno je za to vrijeme smanjiti “zabranjene” namirnice jer nam iste ometaju prilagodbu. |
6. Kako se dijete osijeća nakon obroka
| Bilo mi je važno da pitam dijete je li gladno ili sito, što mu nedostaje u obroku, što mu je bilo fino,a što manje fino. Ohrabrivala sam ih obje da sudjeluju u izboru namirnica koje vole ili da same kombiniraju dozvoljene namirnice i njihov način pripreme. Pitanjima kako se osjećaju željela sam osvjestiti osjećaj stabilnog šećera u krvi. Često je potrebno stati i razmisliti kako se osjećamo i zašto je to tako.
Nestabilni šećeri često izazivaju promjenu raspoloženja ili glavobolje, pa je dobro osvjestiti skupa sa djetetom da li se te glavobolje još uvijek prisutne promjenom prehrane. |
7. Dosljednost
| Biti dosljedan spada u najvažnije korake od svih navedenih. Puno je jednostavnije nego što mislite. Odstranila sam iz kuće sve ono što me može skrenuti s puta i već je jednostavnije biti dosljedan. Ako kod kuće nemam kruh jer ga više ne kupujem, neću pokleknuti i poslužiti kruh. Nakon nekog vremena kupovni kruh niti u podsvjesti neće postati opcija. Ako se stvari postave po principu danas jedemo kruh, sutra ga ne jedemo, zatim kod prijatelja jedemo, a kod kuće ne jedemo, to će poprilično zbuniti dijete te dijete više ne zna što je za njega dobro ili nije te sav prethodni trud pada u vodu. |
8. Dozvoljeni slatkiši
| To što ja većinu onoga što jedemo pripremam sama, ne znači da djeca ponekad ne pojedu kupovnu čokoladu, slatkiš, sladoled. Petkom imamo običaj da jedu kupovnu slasticu po njihovom izboru, npr čokoladno jaje, čokoladnu kuglicu. Svi slatkiši koje dobiju čekaju petak da budu izabrani za konzumaciju. Naša kuća ponekad izgleda poprilično smiješno jer se bomboni, lizalice i čokoladice nalaze po cijeloj kući i čekaju kad će taj petak, da bi na kraju postali “obroci” za bebe i lutkice u dječjem posuđu jer ne dođu svi na red. Nerijetko završe i u smeću jer nakon igre i čekanja petka više nisu prikladni za konzumaciju. |
9. Moje dijete ne želi jesti LC kolače!
| Ako smo svaki dan naviknuti na neki kupovni čokoladni slatkiš teško da će prelazak na slastice sa gorkim kakaaom, stevijom ili bobičastim voćem proći glatko. Prvi recepti za kolače koje sam pravila bili su poprilično gorki i nije baš da smo u njima uživali. No, isto tako kad nije bilo ničeg drugog pojelo se i to. Kroz neko vrijeme kako smo konzumaciju kupovne čokolade sveli na jednom tjedno, LC slastice postajale su nam sve ukusnije jer više nismo bili naviknuti na jako slatke okuse. Tako sam počela prilagođavati pronađene recepte onome što nam je trenutno odgovaralo. Npr. ako u kremu za torte ide cijela tamna čokolada, ja bi stavila samo pola doze čokolade i ublažila gorčinu. Sjajna brzinska poslastica bila nam je upravo tamna čokolada ublažena maslacem i kokosovim uljem. Zaključak bi bio da dijete neće jesti LC slastice ako su mu na raspolagaju sve ostale. |
10. U djetetovim očima za sve ono što mu dozvolite ODGOVORNI STE VI, ne dijete
| Sa svojim djetetom imala sam nekoliko baš smiješnih situacija. U najboljem sijećanju ostala mi je ona kada je Klara imala 5 godina i bilo je blagdansko božično vrijeme. Tada sam još radila 2 vrste kolača, jedne za nas bez šećera i druge za muža sa šećerom. Trend kretanja šećera bio joj je u padu te sam joj tada dala jedan tatin kolač. Ona ga je spremno pojela i nastavila dalje sa svojim aktivnostima. Nakon toga je šećer počeo rasti pomalo, a za 30 minuta vrtoglavo te sam odmah krenula dodavati inzulin na pumpici. Za 120 minuta šećer je i dalje bio visok i nije se pokazivala krivulja pada. Promrmljala sam sebi u bradu pa kada će više taj šećer početi padati na što mi je dijete jasno i glasno iskomentiralo: Mama, a zašto si mi uopće dala taj kolač kad znaš da ima puno šećera?
Nasmijala sam se i zahvalila na komentaru. Shvatila sam poantu, i bila sam zahvalna da se ta priča tako odvila. Taj dan moje petogodišnje dijete naučilo me važnu lekciju. Odgovorna sam ja, ako pojede sa mojom dozvolom, za nju je to onda u redu! Jeste motivirani na promjenu? |
