Low carb prehrana u trudnoći

Trudnica ste i razmišljate o LCHF prehrani? Evo jedno takvo iskustvo!

Mlada majka koja prati ovu stranicu podijelila je sa nama svoje iskustvo lchf/paleo prehrane u trudnoći pri regulaciji gestacijskog dijabetesa. U prvoj trudnoći dobila je ukupno 7 kilograma. Prehranu je prilagodila na LCHF/Paleo u drugom tromjesječju, a težina bebe bila je 3600 g. U drugoj trudnoći dobila je ukupno 9 kilograma, prehanu je prilagodila od 5 og mjeseca trudnoće, a beba je pri rođenju težila 4000 g.

Imam 33 godine, dvoje djece, oko 5 kila viška i potencijalni sam kandidat za dijabetes… Tako nekako ide moja priča. Prije 5 godina mogla sam prije spavanja pojesti cijelu čokoladu, a ujutro bi šećer bio oko 4,5…

A onda sam ostala trudna i vrlo brzo su mi nalazi pokazali gestacijski dijabetes. Iako, danas mi je to malo upitno. Sjećam se da je šećer bio oko 6,5 mmol. Odmah sam poslana na edukaciju u jednu ambulantu za trudnice koje su malo više slatke nego ostale. Dobila sam popis namirnica, ograničenje na 1800 kalorija. Na moje pitanje što taj šećer čini mojoj bebi dobila sam odgovor da to pitam svoju ginekologicu. Ako mi u trudničkoj ambulanti u centru za liječenje dijabetesa ne znaju dati odgovor kako očekivati to od svoje ginekologice? Srećom, taman sam u to vrijeme otišla na kavu s jednom prijateljicom koja me uputila na lchf/paleo prehranu. Počela sam čitati, proučavati, odlučila isprobati i uspješno izgurala trudnoću do kraja. Najteži dio bio je naviknuti moju okolinu na nove prehrambene navike. Za njih je paziti što jedem značilo jesti više integralnog, te kuhanog umjesto pečenog krumpira. Nije mi polazilo za rukom objašnjenje da se ugljikohidrati prilikom probave pretvaraju u šećer koji podižu šećer u krvi. Držala sam lchf/paleo načina prehrane do kraja trudnoće kao i cijeli porodiljni dopust, sve dok nisam počela ponovno raditi. Puno radno vrijeme, dodatna 2 sata provedena na putovanju na posao, zatim briga oko malog djeteta doveli su do toga da mi je pekara opet jako brzo postala saveznik. U samo par mjeseci dobila sam 10 kila.

 

U drugoj trudnoći, iako sam znala da postoji opet velika šansa za gestacijski dijabetes, a zahvaljući jakim mučninama, prva tri mjeseca živjela sam na pecivima. To u kombinaciji sa sniženom granicom za šećer u trudnoći (ako se ne varam prije par godina je bio oko 6,4 da bi prošle bio malo više od 6) i ginekologica me odmah prebacuje na praćenje u bolnicu. Negdje pred kraj drugog tromjesječja šećer mjeren po noći skače. Zbog toga i još par stvari koje su smatrali da je povezano sa šećerom predlaže se terapija inzulinom. Ok, naravno da sam pristala. Svjesna sam da sam zeznula jer nisam odmah počela izbjegavati ugljikohodrate, a i zbog druge dijagnoze i strogog mirovanja se nesmijem kretati. I opet sam krenula na edukaciju u vezi s korištenjem inzulina. Stvarno simpa žene rade na tom odjelu i vjerujem da rade s najboljom namjerom i stvarno si daju truda sve objasniti, ali… o lchf/paleo prehrani nisu upućeni, a na komentar da bih smanjila ugljikohidrate dobivala sam odgovor da su mi potrebni za energiju. Na moj odgovor da ću energiju dobivati iz masti reagirale su upozorenjem da mi onda prijeti povišeni kolesterol. Na komentar da nam kolesterol svima treba, i da ću koristiti zdrave masnoće reakcija je bila slijeganje ramenima. Najvažnije je bilo da ide dijeta od 1800 kalorija, samo doručak, ručak i večera. Za trudnicu, bez užine. Ali za doručak slobodno smijem kruh i salamu. Srećom/nesrećom imam u obitelji jednu osobu koja ima dijabetes dugo godina pa mi je bila velika podrška i pomoć.

 

I tako, krenulo je to pikanje i dogurali smo uspješno do kraja. (I da, kad se završi na inzulinu ne znači da se može sve jesti – nije to e sad ću pojesti dva kolača i dati si malo više jedinica, kao što je jedna mama zaključila). Smanjila sam unos ugljikohidrata, mjerila stalno i pikala se (unatoč svemu tome šećer je par puta bio povišen). Beba se rodila zdrava, no na pitanje – koje mogu biti posljedice mog povišenog šećera i davanja inzulina odgovora opet nema.

Svjesna sam da sam dobar kandidat za dijabetes kasnije, i tu sad počinje moja borba. Sad se ne radi o bebi, sad se radi o meni. Po prirodi sam emocionalni jedač i kad sam pod stresom (a to bi bilo više manje svaki dan) moj mozak vrišti za šećerom i ugljikohidratima (ne zovu ih amerikanci bezveze comfort food iliti hrana za utjehu) i još uz sve to nisam neki karakter.. dakle, skroz loša kombinacija.

Većina zdravih navika je usvojena još u prvoj trudnoći, sad nastavljam dalje.. učim i trudim se i dalje (osobito kad prolazim ponovo dohranu kod bebača, a naravno trudim se opet što zdravije) iako znam da će glavni ispit biti kad porodiljni završi.

 

No Comments