Moje dijete zaslužuje dobre šećere

Prvi korak prema promjeni je svjesnost, a drugi prihvaćanje

Danas nam je bio lijep i uspješan dan. Ponovno smo zabili gol dijabetesu, našem životnom suputniku. Šećeri su cijelu noć i dan bili poprilično u rangu željenog (4.0-7,8). Nije svaki dan takav, imamo boljih i lošijih dana, noći su najveći problem. No povremeni loši dani danas su daleko bolji od onih u prvoj godini borbe s dijabetesom.

Nakon provedenih božićnih blagdana u bolničkom okruženju, na staru godinu 2013. izašli smo iz bolnice naoružani vrećicama punim opreme za borbu s dijabetesom i preplavljeni strahom od nepoznatog. Malena je imala tek dvije godinice. Odjednom je nepoznato postalo baš sve, pa i one do tada najprirodnije aktivnosti o kojima se nije puno razmišljalo ni promišljalo – poput izlaska iz kuće, spavanja, igre te jela. Pitanje koje se iznova postavljalo svakih 2h kroz čitav dan bilo je: A što ćemo joj sada dati jesti? Češće nego rjeđe naš izbor je bio pogrešan ili je bila pogrešna doza inzulina, a dijete je konstantno iskazivalo glad.

Ostatak članka pročitajte na sljedećem linku:

www.nainzulinu.com/blog-izdvojeno/moje-dijete-zasluzuje-dobre-secere/

Ocjena

Ocjena

5 (5 Glasova)

Sažetak

Ocjena

Nema komentara