Učinci Low carb prehrane na regulaciju dijabetesa u odraslih i djece ( drugi dio)!

Evo još malo informacija o istraživanju o utjecaju Low carb prehrane na regulaciju 316 ispitanika oboljelih od dijabetesa tipa 1 koje je objavljeno u časopisu Pediatrics, službenom časopisu Američke akademije za pedijatriju i ima veliku težinu u medicinskoj zajednici.

Kako smo i sami sudjelovali u istraživanju zaprimila sam e-mail zahvale na sudjelovanju sa sažetkom najvažnijih zaključaka istraživanja pa sam Vam ih htjela sve na jednom mjestu iznijeti!

Posebno je naglašena i važnost komentara koji su za isti časopis napisali neovisni liječnici i istraživači Carly Runge i Joyce M. Lee. Takvi komentari se smatraju objektivnijim od originalnih članaka.

Zaključci ispitivanja:

  • Među ispitanicima oboljelim od dijabetesa tipa 1 postignuta je izvanredna glikemijska s niskim stopama nuspojava među sudionicima
  • Od 316 ispitanika, 131 (42%) bilo je roditelja djece s T1DM-om
  • Srednja dob kod dijagnoze bila je 16 ± 14 godina
  • Trajanje dijabetesa bilo je 11 ± 13 godina
  • Promatrano vrijeme nakon promjene dijete na Low carb bilo je 2,2 ± 3,9 godina
  • Sudionici su imali srednji dnevni unos ugljikohidrata od 36 ± 15 g
  • Prijavljeni srednji HbA1c iznosio je 5,67% ± 0,66%
  • Samo 7 (2%) ispitanika je izvijestilo o hospitalizacijama povezanim s dijabetesom u proteklih godinu dana, uključujući 4 (1%) za ketoacidozu i 2 (1%) za hipoglikemiju

Uključene institucije

  • Division of Endocrinology, and New Balance Foundation Obesity Prevention Center, Boston Childrens Hospital and Harvard Medical School, Harvard University, Boston, Massachusetts
  • Richmond Diabetes and Endocrinology, Bon Secours Medical Group, Richmond Virginia,
  • MD New York Diabetes Center,
  • Lockheed Martin, Honolulu, Hawaii
  • Crystal Clinic Othopaedic Center, Akron, Ohio
  • Virta Health and Indiana University health, School of Medicine, Indiana University, Indianaapolis, Indiana
  • Duke UniversityMedical Center, Durham, North Carolina

Osvrt na istraživanje objavljen u istom časopisu Pediatrics od strane neovisnog liječnika i istraživača

Jednom sam pitao oca jednog od mojih pacijenata s dijabetesom tipa 1 (T1D) što misli o savjetima koje je dobio pri dijagnozi od svog dijabetičkog tima, a on je odgovorio: “Nikad nam ne biste smjeli reći da naš sin može jesti sve što on želi. To jednostavno nije istina.” Govorio je o prehrambenom savjetovanju u kojem obično kažemo obiteljima da se bilo koja hrana sastavljena od ugljikohidrata jednostavno može pokriti inzulinom. To je odraz činjenice da su endokrinolozi tradicionalno usredotočeni na prilagodbu inzulina, a ne na prehranu, kao primarno sredstvo za kontrolu razine glukoze. Na primjer u 2018. Standardi medicinske skrbi u dijabetesu za djecu i mladež ne bave se uopće upravljanjem prehranom. Ovaj jaz nastao je dijelom zbog nedostatka dokaza o rezultatima optimalnih prehrambenih strategija za poboljšanje glikemije u oboljelih od T1D. Zbog toga je nedavna studija pojedinaca s T1D na prehrani sa vrlo malom razinom ugljikohidrata, važan doprinos stručnoj literaturi.

Autori su pronašli relativno niske stope štetnih događaja nakon uvođenja prehrane sa malo ugljikohidrata:

  • hospitalizacije povezane s dijabetesom (8% prije i 2% poslije),
  • hitni slučajeve (8% i 3%),
  • hipoglikemija koja zahtijeva pomoć od drugih ( 13% i 7%),
  • hipoglikemija koja zahtijeva glukagon (7% i 4%);

Jedno od najvažnijih pitanja za pedijatre je učinak dijete sa malo ugljikohidrata na rast. Autori su procijenili  da nisu pronašli nikakvu povezanost između visine i unosa ugljikohidrata. Međutim, ne može se procijeniti razvoj u pubertetu, što ograničava točno tumačenje uzoraka rasta.

 

Dramatična poboljšanja u HbA1c, prisutnost normalnih očitanja glukoze i nedostatak značajnih štetnih događaja  otkriva da prehrana sa malo ugljikohidrata, ako se održava, može pružiti novu metodu za poboljšanje kontrole glikemije kod pacijenata s T1D.

 

Međutim,  činjenica je da je ispitivanje izvedeno u podskupini visoko motiviranih pacijenata koji su imali dobro kontrolirani dijabetes čak i prije početka prehrane (prosječni HbA1c od 7,15%) i činjenica je da nisu prikupljeni detaljni prehrambeni zapisi. Nadalje, slijeđenje prehrane sa malo ugljikohidrata može biti praćeno promjenama u drugim aspektima upravljanja dijabetesom koje nije bilo moguće kontrolirati u danom istraživanju.

Potrebno je provesti buduće randomizirano kontrolirano ispitivanje kako bi se odredila učinkovitost te prehrane za poboljšanje ishoda glikemije u T1D pacijenata. Učinak i količine i izvore ugljikohidrata na glikemijsku kontrolu treba uzeti u obzir jer su studije o povezanosti između izvora ugljikohidrata i kontrole glikemije dale nedosljedne rezultate. Nadalje, važni ishodi za procjenu uključuju ne samo HbA1c nego i vrijemeprovedeno u željenom rasponu glikemije, učestalost dijabetičke ketoacidoze i hipoglikemije, BMI i ishoda linearnog rasta (osobito kod mlađe djece) i razine kolesterola.

Međutim, moramo priznati da čak i ako se utvrdi da je terapija učinkovita, odnos pacijenata i pružatelja usluga može biti prepreka. Zanimljivo je da je 27% sudionika prijavilo da ne raspravlja o svom režimu prehrane  sa svojim  liječničkim timom, a samo polovica onih koji su se savjetovali sa liječnicima dobilo je njihovu podršku. Ovo otkriće otkriva potrebu za poboljšanom komunikacijom i zajedničkom odlučivanju između pacijenta i liječnika i potrebom za većim dijalogom unutar T1D zajednice u pogledu prehrambenih standarda skrbi.

Izvori:

  1. http://pediatrics.aappublications.org/content/early/2018/05/03/peds.2018-0957
  2. http://pediatrics.aappublications.org/content/early/2018/05/03/peds.2017-3349

Nema komentara