Učinci Low carb prehrane na regulaciju dijabetesa u odraslih i djece ( drugi dio)!

Evo još malo informacija o istraživanju o utjecaju Low carb prehrane na regulaciju 316 ispitanika oboljelih od dijabetesa tipa 1 koje je objavljeno u časopisu Pediatrics, službenom časopisu Američke akademije za pedijatriju i ima veliku težinu u medicinskoj zajednici.

Kako smo i sami sudjelovali u istraživanju zaprimila sam e-mail zahvale na sudjelovanju sa sažetkom najvažnijih zaključaka istraživanja pa sam Vam ih htjela sve na jednom mjestu iznijeti!

Posebno je naglašena i važnost komentara koji su za isti časopis napisali neovisni liječnici i istraživači Carly Runge i Joyce M. Lee. Takvi komentari se smatraju objektivnijim od originalnih članaka.

Zaključci ispitivanja:

Među ispitanicima oboljelim od dijabetesa tipa 1 postignuta je izvanredna glikemijska s niskim stopama nuspojava među sudionicima
Od 316 ispitanika, 131 (42%) bilo je roditelja djece s T1DM-om
Srednja dob kod dijagnoze bila je 16 ± 14 godina
Trajanje dijabetesa bilo je 11 ± 13 godina
Promatrano vrijeme nakon promjene dijete na Low carb bilo je 2,2 ± 3,9 godina
Sudionici su imali srednji dnevni unos ugljikohidrata od 36 ± 15 g
Prijavljeni srednji HbA1c iznosio je 5,67% ± 0,66%
Samo 7 (2%) ispitanika je izvijestilo o hospitalizacijama povezanim s dijabetesom u proteklih godinu dana, uključujući 4 (1%) za ketoacidozu i 2 (1%) za hipoglikemiju

Uključene institucije

Division of Endocrinology, and New Balance Foundation Obesity Prevention Center, Boston Childrens Hospital and Harvard Medical School, Harvard University, Boston, Massachusetts
Richmond Diabetes and Endocrinology, Bon Secours Medical Group, Richmond Virginia,
MD New York Diabetes Center,
Lockheed Martin, Honolulu, Hawaii
Crystal Clinic Othopaedic Center, Akron, Ohio
Virta Health and Indiana University health, School of Medicine, Indiana University, Indianaapolis, Indiana
Duke UniversityMedical Center, Durham, North Carolina

Osvrt na istraživanje objavljen u istom časopisu Pediatrics od strane neovisnog liječnika i istraživača

Jednom sam pitao oca jednog od mojih pacijenata s dijabetesom tipa 1 (T1D) što misli o savjetima koje je dobio pri dijagnozi od svog dijabetičkog tima, a on je odgovorio: “Nikad nam ne biste smjeli reći da naš sin može jesti sve što on želi. To jednostavno nije istina.” Govorio je o prehrambenom savjetovanju u kojem obično kažemo obiteljima da se bilo koja hrana sastavljena od ugljikohidrata jednostavno može pokriti inzulinom. To je odraz činjenice da su endokrinolozi tradicionalno usredotočeni na prilagodbu inzulina, a ne na prehranu, kao primarno sredstvo za kontrolu razine glukoze. Na primjer u 2018. Standardi medicinske skrbi u dijabetesu za djecu i mladež ne bave se uopće upravljanjem prehranom. Ovaj jaz nastao je dijelom zbog nedostatka dokaza o rezultatima optimalnih prehrambenih strategija za poboljšanje glikemije u oboljelih od T1D. Zbog toga je nedavna studija pojedinaca s T1D na prehrani sa vrlo malom razinom ugljikohidrata, važan doprinos stručnoj literaturi.

Autori su pronašli relativno niske stope štetnih događaja nakon uvođenja prehrane sa malo ugljikohidrata:

hospitalizacije povezane s dijabetesom (8% prije i 2% poslije),
hitni slučajeve (8% i 3%),
hipoglikemija koja zahtijeva pomoć od drugih ( 13% i 7%),
hipoglikemija koja zahtijeva glukagon (7% i 4%);

Jedno od najvažnijih pitanja za pedijatre je učinak dijete sa malo ugljikohidrata na rast. Autori su procijenili da nisu pronašli nikakvu povezanost između visine i unosa ugljikohidrata. Međutim, ne može se procijeniti razvoj u pubertetu, što ograničava točno tumačenje uzoraka rasta.

Dramatična poboljšanja u HbA1c, prisutnost normalnih očitanja glukoze i nedostatak značajnih štetnih događaja otkriva da prehrana sa malo ugljikohidrata, ako se održava, može pružiti novu metodu za poboljšanje kontrole glikemije kod pacijenata s T1D.

Međutim, činjenica je da je ispitivanje izvedeno u podskupini visoko motiviranih pacijenata koji su imali dobro kontrolirani dijabetes čak i prije početka prehrane (prosječni HbA1c od 7,15%) i činjenica je da nisu prikupljeni detaljni prehrambeni zapisi. Nadalje, slijeđenje prehrane sa malo ugljikohidrata može biti praćeno promjenama u drugim aspektima upravljanja dijabetesom koje nije bilo moguće kontrolirati u danom istraživanju.

Potrebno je provesti buduće randomizirano kontrolirano ispitivanje kako bi se odredila učinkovitost te prehrane za poboljšanje ishoda glikemije u T1D pacijenata. Učinak i količine i izvore ugljikohidrata na glikemijsku kontrolu treba uzeti u obzir jer su studije o povezanosti između izvora ugljikohidrata i kontrole glikemije dale nedosljedne rezultate. Nadalje, važni ishodi za procjenu uključuju ne samo HbA1c nego i vrijemeprovedeno u željenom rasponu glikemije, učestalost dijabetičke ketoacidoze i hipoglikemije, BMI i ishoda linearnog rasta (osobito kod mlađe djece) i razine kolesterola.

Međutim, moramo priznati da čak i ako se utvrdi da je terapija učinkovita, odnos pacijenata i pružatelja usluga može biti prepreka. Zanimljivo je da je 27% sudionika prijavilo da ne raspravlja o svom režimu prehrane sa svojim liječničkim timom, a samo polovica onih koji su se savjetovali sa liječnicima dobilo je njihovu podršku. Ovo otkriće otkriva potrebu za poboljšanom komunikacijom i zajedničkom odlučivanju između pacijenta i liječnika i potrebom za većim dijalogom unutar T1D zajednice u pogledu prehrambenih standarda skrbi.